Btw, ovo sam nasla u Adenu u Zivinicama. Sjecam se da su ih nene ili starije zene sve imale u torbama

Ljudi misle samo napisati AI "napravi mi poster za moj kafić" opišu šta žele, samo nalijepe i gotov posao. Šta taj poster komunicira? Šta osoba prvo primijeti, šta drugo, šta treće? Koju emociju slika govori kad se pogleda u cijelosti? Ima i još MNOGO pitanja.

Već sam navikao na laži i opravdavanja kad je u pitanju srebrenički genocid, ali ovakvu bolesnu i potpuno izmišljenu laž mislim da još nisam nikad vidio. Ova osoba tvrdi (bez ikakvih dokaza) da je otac Ramo Osmanović (viđen na snimku vojnika RS-a kako doziva sina Nermina u smrt) silovao 13-godišnju Srpkinju Jovanu Mikić (za koju ne postoji niti jedna informacija ili ijedan dokument na internetu, isto kao i za takozvanu majku "Persu Mikić") mislio sam da sam sve vidio kad je u pitanju laganje da se opravda zločin, ali lažno optužiti žrtvu genocida za silovanje nepostojeće žene je nešto novo.

Pozdrav svima 😁, kao sto iz naslova mozete vidjeti vjerovatno dosta ljudi ne zna za ove termine ali je jako interesantno i zanima me da li medju nama ima osoba koja to ima i da li moze podijeliti svoja iskustva sa nama.

Nisam strucnjak ali ono sto sam mogao naci vezano za ovo je sljedece (neka me ispravi ako neko vise zna)

Anendofazija - to su osobe koje nemaju unutrasnji glas ili unutrasnji govor. Ne mogu voditi dialog sa sobom u mislima. (Iznenadio me je podatak da je 30%-50% posto takvih ljudi jer sam mislio da to svi mogu).

Afantazija - odnosi se na osobe koje ne mogu stvarati mentalne slike. Tj kada zatvore oci ne mogu vizuelno vidjeti jabuku, lice, more,..

To su dva odvojena termina, ali sam ih oba pomenuo jer sam skoro saznao za njih. Ja sam uvijek mislio da to svi mogu uraditi.

Ukoliko neko sebe pronadje u ovim definicijama da li nam moze vise reci kakav je proces razmisljanja, tok misli, kada je saznao da je to drugacije nego kod ostalih ljudi,...

Takodjer volio bi cuti i od ostalih kako se vi sjecate npr svoje proslosti. Kada recimo razmisljate o tome dok ste krenuli u 1. Razred da li o tome razmisljate u prvom licu, da li se sjecate svakog detalja..?

Evo neki moj proces kada razmisljam o djetinstvu uvijek razmisljam u trecem licu o tom dogadjaju i ne sjecam se svakog detalja nego samo imam u glavi sjecanje da se taj dogadjaj dogoodio i pokusavam rekonstruisati sliku u glavi. Jako jako rijetko da razmisljam u prvom licu i da na dogadjaj gledam iz svoje perpektive i onako kako sam ja vidio to nego uvijek nekako van svog tijela imam sjecanje na taj dogadjaj. Takodjer ne sjecam se svakog detalja, kako je sta izgledalo nego pravim sliku sa pretpostavkom da je to tako bilo (npr ormar je bio na tom mjestu takve boje, krevet druge boje,...) I svjestan sam da zapravo nisu bili takve kakve sam ih ja zamislio. Takodjer me zanima kada ste ucili neke definicije ili lekcije u skoli i trebate odgovarati na casu, kako se sjecate ono sto ste naucili. Ja sam uvijek vizuelno sjecanje imao i kao slike u glavi te stranice, tih slova,... I iznenadilo me tad kada mi je prijateljica rekla da ona nema vizuelno slike onog sto je ucila nego glas, zato kad god je ucila nesto uvijek je ucila na glas.

Htio sam samo podijeliti nešto što me muči: na internetu, od strane naših susjeda, stalno smo meta napada. Ispod skoro svakog posta koji ima veze s Bosnom pojavi se barem jedan komentar u kojem se omalovažava naš narod — uz "šale" tipa "Golf 3 je stariji od naziva 'Bošnjak'", ili lažne mape na kojima RS izgleda kao da je dio Srbije, a Hercegovina dio Hrvatske.. U ovim napetim vremenima, kada desničarski krugovi potpiruju vjerski i etnički nacionalizam, sve je to sve gore. Mržnja prema muslimanima je ogromna — kao da se očekuje da će se ponovo "sve muškarce pobiti, a žene zlostavljati", samo zato što pripadaju drugoj vjeri. Meni je to lično jako bolno čitati. Moji djed i nana su sahranjeni u Zvorniku, na Kuli, a naša kuća stoji u centru grada (Zvornik). Kada mi ljudi pokušavaju reći da bih u budućnosti trebao prelaziti granicu da bih posjetio grobove svojih predaka i svoju rodnu kuću — to je apsurdno i bolno.

Da li ste i vi ovo primijetili? Šta vi mislite o svemu ovome?

Broj krivičnih prijava tužilaštvu je sada već skoro na 50 hiljada. Skoro sva negiranja su obrisale junačine koje su ih i objavile. Time je ova inicijativa već ispunila svoju svrhu, sve i da niko ne bude osuđen.

Link platforme je već dodan u wiki suba, pod Vodiči i drugi resursi. Za slučaj da ga zaboravite.

Nevjerovatan film. Tri sata trepnuo nisam.

Nolanov najbolji rad do sada. Topla preporuka svima da pogledaju u kinu, da ne čekate streaming.

Za raju iz Sarajeva koja nisu u r/sarajevo.

Da odgovorim na svoje pitanje, nikako. Borim se sa anksioznošću cijeli svoj život, a kako godine idu sve je gore i teže. Strah je uvijek prisutan samo su razlozi koje moj mozak izmislja drugačiji. Ono što me trenutno najviše muči je finansijska nesigurnost. Znamo svi da je sutuacija sa poslovima u ovoj državi jako loša, imali fakultet ili ne. Trenutno sam zaposlena ali svaki dan razmišljam o tome šta ako dobijem otkaz. Na poslu trenutnom također osjećam da nisam dobila nekog mnogo iskustva niti znanja tako da pronalazak novog posla bi bio samo još teži.
Tako da sam svaki dan obuzeta mislima o tome kako ne radim dovoljno, kako ne radim dobro i kako ništa ne učim. A u isto vrijeme otkaz mi ne bi smetao jer bi bar tada mogla da odmorim. Najgore se desilo i mogu da odahnem.

Ne znam čemu služi ovaj mini rant ali ako neko ima slične strahove neka podijeli sa mnom. Također, ako se neko izborio sa ovim i sada normalno živi neka mi otkrije tajnu. P.S. idem psihologu

Zanima me vaše mišljenje o situaciji u kojoj jaran nakon nekog vremena uđe u vezu ili kombinaciju sa tvojom bivšom curom.Po meni je ovo dno dna i iskreno mi djeluje kao ponašanje ljudi koji nemaju ni trunku samopoštovanja, a ni respekta prema prijateljstvu. Čuj, imaš milijardu cura na svijetu i ti baš moraš na onu s kojom je tvoj 'prijatelj' dijelio sve?
Šta vi mislite, je li to normalno u 2026. ili je to samo potvrda da ljudi nemaju nikakve granice i da su, najblaže rečeno, debili?

Mnogo sam umoran. Oduvijek sam kritikovan zbog zenstvenosti. Ja nisam birao da imam to niti zelim. Vremenom sam naucio da se ne ponasam tako i vecinu vremena imam muski obrazac ponasanja. U situacijama koje zahtjevaju brzu reakciju, kada me neko dovede da sam pod stresom cesto zna izletiti da se ponasam kao zensko. Meni je zao sto sam takav ali ja ne mogu vise ici protiv toga nego sto idem. Ne mogu jer stetim sebi. Ima mnogo momaka oko mene koji imaju dozu zenstvenosti kao i ja pa roditelji ne vrse pritisak na njih. Ja sam taj pritisak trpio, njihove kritike su isle do krajnjih granica da se stidim pisati sta su sve zahtjevali da ispravim.

Sad imam 26. godina i budem ostar prema njima iako znam da su dobronamjerni ali njihov ton je omalovazavajuci i djetinjast prema meni.

Nedavno sam pozurio da me ne cekaju, potrcao sam. Ja sam u trenutku znao da sam potrcao kao zensko (inace sam naucio da sam sebe ispravljam stalno ali sad vise ne placem kad vidim da sam uradio nesto zenstveno vec samo predjem preko toga) i zanemario sam. Sve je proslo u redu da bi pred spavanje majka komentarisala moje trcanje. Ja sam poludio, derao sam se, ona se povukla i krenula ici na kartu kako sam bezobrazan. Uglavnom ja sam rekao da ja ne mogu da podnesem ovo vise.

Ja sam ostvaren, zadovoljan sam svojim zivotom dok mi se roditelji ne umijesaju.

Nije meni problem da sebe ispravljam vec me uznemirava sto je ona odlucila da mi prigovara iako vidi da se borim protiv toga sam. Ja sam se izderao umjesto da placem.

Jako je tesko i izazovno nositi se sa kontrolom necega sto je spontano.

Pozdrav ekipa,

Imam teži oblik apneje sna i preporučen mi je CPAP aparat. Jeste li vi kupovali ili znate nekoga da jeste? Kakva je procedura oko kupovine i konfiguracije, kolike su cijene i je li popravilo stanje? Pored toga, jeste li uspjeli refundirati uređaj preko ZZO (u Sarajevu sam)? Čuo sam i da su znatno jeftiniji vani u odnosu na BiH pa me i to zanima.

Hvala svima!

Upoznam lika kroz posao, samo mi kaže svoje ime i onda danima flert, slatki komentari, kupuje mi kafu, dobacuje neke "gluposti" da me nasmije. Sve mi je to preslatko bilo, čak i to što se nismo formalno upoznali kako treba. Sinoć se zadam i zarovim na društvenim mrežama i pogodite šta... OŽENJEN I IMA DJECU..... Šta se dešava sa današnjim svijetom? Da naglasim da mi se nije prvi put desilo! Tačno počinjem misliti da je do mene.. Neki magnet šta li.

Bio sam jednom vani s jednom djevojkom i baš mi je legla. Međutim, kroz priču mi je sama priznala da još uvijek pati za bivšim i da ga nije preboljela.
Sad sam malo u fazonu “šta sad?”. Ne bih da glumim nečijeg terapeuta niti da čekam da zaboravi bivšeg. Ne želim provesti mjesece čekajući da možda bude spremna za nešto više, ali mi je stvarno zanimljiva pa mi nije svejedno.
Je li neko bio u ovakvoj situaciji? Ima li smisla nastaviti upoznavanje i pustiti da vrijeme odradi svoje ili je to uglavnom unaprijed izgubljena bitka?
Zanimaju me vaša iskustva i mišljenja.

Zdravo, prvi mi je put da ovde pisem ali ne znam kome da se obratim oko ovog jer mi se desava prvi put. S momkom sam od 18e godine (njegove 20e), vec 6 godina smo skupa. Ja njega jako volim, divan je prema meni i prihvata me bas onakvu kakva jesam i stvarno nisam nikad imala s njim neki ogroman problem.
Medjutim, prije mozda godinu dana ja sam postala dosta vise vjerski nastrojena, jednostavno probudilo se to u meni, uvijek sam praktikovala ali u zadnje vrijeme se dosta pojacalo i nekako sam pokusala da se odmaknem od njega da prestanemo raditi neke stvari prije braka, jer smo brak planirali uskoro tipa kroz godinu-godinu i po. On je to prihvatio iako mu naravno sigurno nije bilo lako jer nije on bas tako religiozan.
Oko 6 mjeseci poslije tog, ja se osjecam kao da mi je neko skinuo ruzicaste naocale. Pocinjem da primjecujem neke stvari na njemu koje me nerviraju a koje nikad prije u zivotu nisu nit sam ih vidjela, neka njegova prica i sale mi idu na zivce ili neki pokret, zna mi se desit da ga gledam kako prica i bas mi bude krindz i kontam kako ovo nikad prije nisam skontala.
Da se razumijemo, ja njega fakat volim, privlacan mi je i dalje iako se malo udebljao i sta ja znam al mislim da nije to. Tacno ludim, izgleda mi kao da sam prestala biti sigurna 100% da je on taj za mene i zanima me postoji li mogucnost da je to zbog tog sto smo daaaaleko manje intimni nego sto smo bili prije. Mozda sam ga pocela gledat ko prijatelja? Fakat ne znam. Imam ja i dalje zelju za njim samo sto se suzdrzavam kao sto sam rekla, al imam osjecaj da me ovo nece popustit nego ce ici samo dublje. Svjesna sam da nisam ni ja savrsena i da sigurno i on krindza na razne moje poteze i sta ja znam, ali da li je ovo zasicenje veze i momka ili samo prolazna faza?

P.S. molim vas, bez ruznih komentara vezano za vjeru, sta se radilo prije i sta se radi sad, niko nije savrsen i svako pokusava maksimalno pronaci sebe i potruditi se biti bolji vjernik/covjek itd. Hvala unaprijed na odgovorima.

Pošto se bošnjačka kultura povezuje s islamom, i većina običaja isto, šta si ako se ne povezuješ s tim stvarima uopće? Ne povezujem se ništa s turskom kulturom, stojim uz muslimane bošnjake 100% ali ne osjećam se povezano. Najradije bih da promijenim ime u neko koje nije muslimansko ali se osjećam krivo da ne pomažem državi da bude "jača" (valjda) tako da se ponašam veoma patriotski i muslimanski a posebno mi je krivo jer su baš muslimani bošnjaci ugnjetavani zbog vjere i da je sad ta vjera veliki izvor ponosa i način da se oblikuje neki "naš" kulturni identitet. Kad pogledam svoj život jedino što koristim naše je jezik i muzika. Ali se potpuno isto osjećam slušajući i stranu muziku i hranu,. Kad bi bilo više ljudi poput mene bosanska kultura bi izumrla. Ali ne želim biti musliman niti išta vezano za to iako znam da bi to bošnjačke neprijatelje najviše usrećilo... Vlastita sreća ili pomagati državi?

Edit: mislim da se ovako osjećam jer prestati biti musliman je odmah propaganda na zapadu koja se koristi da se više ugnjetavaju muslimani a ja kao, baš, na taj način nekako "pomažem" neprijateljima. I dalje planiram napustiti državu ali ako ću se smatrati nekim larpom ako sam na strani Bošnjaka a mrzim islam, onda neću tu svoju patriotski stranu njegovati. Jer znam da je ovo sve tačno što bi mi roditelji rekli, da "pomažem dušmanima"

Pa da li je ovo moguce - obavezno pitanje da kazemo koliku platu ocekujemo 😂😂😂
Pa ni da stave otprilike kolika bi im bila plata vec samo onako ako stavis previse nista od tebe
Kralju molim te daj mi posao radit cu za dz

Danas sam naučila nekoliko poslovica.

Zanima me kakvo je stanje na terenu: koliko je među muškarcima u tridesetim godinama (30+) zapravo česta i normalizirana svakodnevna konzumacija trave?
Smatra li se to u našem mentalitetu samo "normalnim opuštanjem" preko kojeg se lagano prelazi, ili se na to gleda kao na ozbiljan problem, bježanje od stvarnosti i nezrelost?
Kakva su vaša iskustva s ljudima koji puše svaki dan u tim godinama – ostavlja li to vidljive posljedice na njihovu ambiciju, ponašanje i općenito na obiteljski i partnerski život?

Nesto slicno kao mi idemo svi nazad pa sta se desi.

Apsolutno nije bilo potrebe za ovim i puštanjem Argentine do 16 metara neometano, strasno losa taktika koja je kostala Engleze finala.

Jos jednom potvrdjeno da se ne mozes braniti, posebno protiv jacih ekipa.

Trener totalni krivac, A Argentina vrhunski iskoristila sansu.

Bice dobro finale.