U zadnje vrime ne znan objasnit zašto je odlazak zubaru ka odlazak kod kurve?
Tražin često razloge razne, al još uvik neman ništa, bez razloga samo visit ću s murve.
Čim me vidi s vrata krenu mu se vrtit slotovi u očima.
Kaže da san mu najdraži pacijent i da s menon sve završava, a obično i počima.
Samo čekan da slotovi se zaustave kad izustin "tri krunice i most".
Plačen prije nego me odere i šutne kroz vrata pa slomijen ključnu kost.
U vulkanizera iman osjećaj ka da ih je šest na svitu i ka da imaju svoj sindikat.
A i da ih ima 6 milijuna, opet bi bia zadnji u redu i doša na red nikad.
Psihoterapeutkinja mi štopa vrime, vrti očima i svako malo gleda na sat.
Ja se žalin kako san sjeban, a ona me ne sluša pa od vrata slomit ću vrat.
Zoven majstora za klimu, kaže: "Evo me, još samo jedan posal."
To "evo me" u njegovon jeziku znači iza Uskrsa, a možda i Božića, ko zna.
Keramičar uđe u stan, pogleda kupatilo, klima glavon i govori da to je ozbiljan rad.
Ja mislija da priča o pločicama, a on naplaćuje ka da zida omanji grad.
Postolar mi kaže da su cipele pretvrde i da je njegov materijal skup.
Ne znan jel' oće reć da je kapitalizam opravdan ili mi govori kako san glup.
Kod urara čekan u redu da mi popravi sat i zamini baterije.
Kaže da dođen sutra, jer mora na obid a meni nije teško spustit se s periferije.
Dermatolog leđa mi gleda i madeže crne i kaže kako nije mi ništa.
Od mene dobit će još jedan apartman, a moj rak drugi par klišta.
Koja se pizda materina dogodila i zašto za plaćenu uslugu moraš robijat sad?
Jesan li ja jedini bez strpljenja ili san samo obični grintavi gad?